Rječnik paštrovskoga govora
Jedan od specifičnih govora na području Crne Gore je pa-
štrovski. S obzirom na to da sam primorac, po očevoj strani, a
našao se na ovim teritorijama sa svojih 6 godina, bio sam u si-
tuaciji da za kratko vrijeme naučim taj govor, meni stran. Rođen
sam u inostranstvu, u Ambasadi Kraljevine Jugoslavije u Turskoj,
i kao dijete sam govorio tamošnjim službenim jezikom – srpskim
s ekavskim izgovorom. Ovdašnji, za mene potpuno novi, jezik
učio sam od tetaka, baba, seljana i naravno od svojih vršnjaka.
Karakterišu ga tipičan alternant poluglasnika (ae – poluglasnik,
ao – labijalizovano, zatvoreno a), kao i infinitiv bez -i na kraju:
pjevat, trčat, vikat itd. Takođe je specifično gubljenje fonema v
u prezimenima, npr.: Vuković = Vukoić, Gregović = Gregoić itd.,
kao i u ženskome imenu koje je „po mužu“ nevjesta dobijala uda-
jom, npr. po Tomu Tomovica je Tomoica, po Matu Matovica je
Matoica, po Krstu Krstovica je Krstoica itd. U kulturi življenja i
ponašanja, između ostaloga, žena je udajom gubila svoje kršteno
ime, a dobijala muževljevo na već opisani način.