{"id":3752,"date":"2017-05-14T15:26:02","date_gmt":"2017-05-14T14:26:02","guid":{"rendered":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/?p=3752"},"modified":"2017-05-14T15:27:05","modified_gmt":"2017-05-14T14:27:05","slug":"dva-oka-stare-crne-gore","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/novosti\/dva-oka-stare-crne-gore","title":{"rendered":"Dva oka stare Crne Gore"},"content":{"rendered":"<div class=\"featured-box  homepage\"><div class=\"circle\"><i class=\"fa fa-none\"><\/i><span><\/span><\/div><div class=\"featured-desc\"><h3><\/h3><p>Knjiga \u201eCrnogorske usmene tu\u017ebalice\u201c prof. dr Adnana \u010cirgi\u0107a predstavljena je u galeriji \u201eNikola I\u201c.<br \/>\nO knjizi su govorili profesori Novak Kilibarda i Milenko Perovi\u0107, antropolo\u0161kinja Milica Nikoli\u0107 i autor.<br \/>\nProfesor Novak Kilibarda naglasio je da je \u010cirgi\u0107ev rad zna\u010dajan za lingvisti\u010dko, tradicionalno i crnogorsko o\u010duvanje Crne Gore, \u0161to sam autor kroz svoj rad pokazuje odnosom prema svojoj Podgorici i Crnoj Gori.<br \/>\n\u201eOn je sjajno doktorirao na temi \u201eGovor podgori\u010dkih muslimana\u201d. Na\u0161ao je ne\u0111e kod Skadra, tamo \u0111e su iseljenici na\u0161i muslimani davno oti\u0161li, neku staricu od sto godina, koja mu je poslu\u017eila kao izvori\u0161te staropodgori\u010dkog govora, koji se normalno, izgubio u Podgorici. Pa kad je tu sjajnu knjigu napisao i odbranio kao doktorsku disertaciju, onda zamislite koji drugi rje\u010dnik pravi rje\u010dnik njegu\u0161kog govora. Dakle, taj \u010dovjek je, naslijediv\u0161i pokojnog Vojislava Nik\u010devi\u0107a, kao direktor Instituta za crnogorski jezik i knji\u017eevnost, nastavio da izdaje knjige koje su prvenstveno potrebne za multietni\u010dku Crnu Goru, a onda \u0107e biti osniva\u010d Fakulteta za crnogorski jezik i knji\u017eevnost, njegov dekan. Sve \u0161to je uradio, uradio je za multietni\u010dku Crnu Goru. Nije samo obradio tu\u017ebalice crnogorskih pravoslavaca, ve\u0107 i tu\u017ebalice muslimana odnosno bo\u0161njaka i albansku tu\u017ebalicu. Niko danas, ni kod nas, ni u inostranstvu o tu\u017ebalici nije napisao knjigu kao Adnan \u010cirgi\u0107\u201c, kazao je Kilibarda.<br \/>\nPrema rije\u010dima Milice Nikoli\u0107, ovo djelo jedinstveno je u o\u010duvanju nematerijalnog naslje\u0111a, gdje je kultura smrti jedna od dominantnijih poimanja crnogorske realnosti. Knjiga Adnana \u010cirgi\u0107a zbog toga je veoma va\u017ena, zato \u0161to demistifikuje te neke predrasude koje postoje u na\u0161em narodu, kada je u pitanju analiza takvih prilika. Svaka kultura smrti poku\u0161ava da napravi most izme\u0111u realnog i onostranog, kroz komunikaciju, a tu\u017ebalica je upravo taj na\u010din saop\u0161tavanja.<br \/>\nKako tvrdi profesor Milenko Perovi\u0107, Adnan \u010cirgi\u0107 je uvidio da je tu\u017ebalica sama po sebi sui generis.<br \/>\n\u201e\u010cirgi\u0107evo intelektualno kretanje kroz filologiju, po mom sudu je moralo zakora\u010diti u disciplinu koja je u susjedstvu filologije, u sferu usmene knji\u017eevnosti, do jedne vrste koja je do te mjere karakteristi\u010dna za Crnu Goru i po mom sudu, nema ni\u010dega \u0161to je Crna Gora duhovno stvorila, daje vi\u0161e autenti\u010dno, autonomno i autohtono od tu\u017ebalice. Desetera\u010dka pjesma i tu\u017ebalica su dva oka tradicionalne Crne Gore. Oni organi kroz koje prolazi crnogorska du\u0161a. Tu\u017ebalica je sama po sebi sui generis, a \u010cirgi\u0107 je sa lako\u0107om i elegancijom prona\u0161ao svu slabost drugih sistematizacija u pogledu odre\u0111enja \u017eanra, i bio je vo\u0111en idejom da je tu\u017ebalica sama po sebi autohtona, autonomna i autenti\u010dna\u201c, naglasio je Perovi\u0107.<br \/>\nKako je re\u010deno, osnovni motiv objavljivanja knjige, koja je izvan autorove struke, jeste ukazivanje na umjetni\u010dku vrijednost, najizrazitije i najrasprostanjenije lirske vrste koja je starija od pisma. Tu\u017ebalica kao takva pripada svima u Crnoj Gori, iako nije za\u0161ti\u0107ena kao nematerijalno kulturno dobro.<\/p>\n<p>Izvor: R. M., Pobjeda (12. maj 2017)<\/p><\/div><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3752"}],"collection":[{"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3752"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3752\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3756,"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3752\/revisions\/3756"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3752"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3752"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/fcjk.me\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3752"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}