Knjiga „Crnogorske usmene tužbalice“ prof. dr Adnana Čirgića predstavljena je u galeriji „Nikola I“.
O knjizi su govorili profesori Novak Kilibarda i Milenko Perović, antropološkinja Milica Nikolić i autor.
Profesor Novak Kilibarda naglasio je da je Čirgićev rad značajan za lingvističko, tradicionalno i crnogorsko očuvanje Crne Gore, što sam autor kroz svoj rad pokazuje odnosom prema svojoj Podgorici i Crnoj Gori.
„On je sjajno doktorirao na temi „Govor podgoričkih muslimana”. Našao je neđe kod Skadra, tamo đe su iseljenici naši muslimani davno otišli, neku staricu od sto godina, koja mu je poslužila kao izvorište staropodgoričkog govora, koji se normalno, izgubio u Podgorici. Pa kad je tu sjajnu knjigu napisao i odbranio kao doktorsku disertaciju, onda zamislite koji drugi rječnik pravi rječnik njeguškog govora. Dakle, taj čovjek je, naslijedivši pokojnog Vojislava Nikčevića, kao direktor Instituta za crnogorski jezik i književnost, nastavio da izdaje knjige koje su prvenstveno potrebne za multietničku Crnu Goru, a onda će biti osnivač Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, njegov dekan. Sve što je uradio, uradio je za multietničku Crnu Goru. Nije samo obradio tužbalice crnogorskih pravoslavaca, već i tužbalice muslimana odnosno bošnjaka i albansku tužbalicu. Niko danas, ni kod nas, ni u inostranstvu o tužbalici nije napisao knjigu kao Adnan Čirgić“, kazao je Kilibarda.
Prema riječima Milice Nikolić, ovo djelo jedinstveno je u očuvanju nematerijalnog nasljeđa, gdje je kultura smrti jedna od dominantnijih poimanja crnogorske realnosti. Knjiga Adnana Čirgića zbog toga je veoma važna, zato što demistifikuje te neke predrasude koje postoje u našem narodu, kada je u pitanju analiza takvih prilika. Svaka kultura smrti pokušava da napravi most između realnog i onostranog, kroz komunikaciju, a tužbalica je upravo taj način saopštavanja.
Kako tvrdi profesor Milenko Perović, Adnan Čirgić je uvidio da je tužbalica sama po sebi sui generis.
„Čirgićevo intelektualno kretanje kroz filologiju, po mom sudu je moralo zakoračiti u disciplinu koja je u susjedstvu filologije, u sferu usmene književnosti, do jedne vrste koja je do te mjere karakteristična za Crnu Goru i po mom sudu, nema ničega što je Crna Gora duhovno stvorila, daje više autentično, autonomno i autohtono od tužbalice. Deseteračka pjesma i tužbalica su dva oka tradicionalne Crne Gore. Oni organi kroz koje prolazi crnogorska duša. Tužbalica je sama po sebi sui generis, a Čirgić je sa lakoćom i elegancijom pronašao svu slabost drugih sistematizacija u pogledu određenja žanra, i bio je vođen idejom da je tužbalica sama po sebi autohtona, autonomna i autentična“, naglasio je Perović.
Kako je rečeno, osnovni motiv objavljivanja knjige, koja je izvan autorove struke, jeste ukazivanje na umjetničku vrijednost, najizrazitije i najrasprostanjenije lirske vrste koja je starija od pisma. Tužbalica kao takva pripada svima u Crnoj Gori, iako nije zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro.
Izvor: R. M., Pobjeda (12. maj 2017)